Par
savjeta kako što bezbolnije do cilja
Evo malog reviewa mojih dosadašnjih iskustava s faxa u smislu
ispita s posebnim naglaskom na kritiziranje i popis kolegija s
prve tri godine za koje po meni vrijedi dobro zagrijati stolac.
Situacija
na 4. godini doista je drugačija od tkz. pretkliničke nastave.
Što objektivno u smislu nastavnika i gradiva, što u smislu osobnog
feelinga "O da, ja stvarno studiram medicinu, da ja ću jednog
dana biti odgovorna za ljudska živote, da, ljudima treba pomoći,
a to možeš samo ako dobro znaš i povezuješ - ok idem što više
naučiti, saznati, shvatiti". To nekako postaje dio tebe i
tvoj glavni moto za učenje i sve odjednom ide glatko kako nikada.
Uz to vježbe su ultrazanimljive, posebno kad skužiš da si u glavnoj
ulozi ti i da te nitko više neće pratiti, gledati (kao na velesjajnim
vježbama iz kemije kad ne dobijete potpis i morate potrošiti još
3 sata svoj dragog mladog života u onom podrumu jer ste stavili
rasgens 2 epruvetu 17, a ne 15, big deal). No uglavnom nitko uglavnom
neće ni skužiti da vas nema, i vjerovali lili ne bit će sretni
što vas ne vide na odjelu (opet čast iznimkama, ali moja iskustva
su većinom bila negativna). A za to su krivi i voditelji vježbi
ali i sami studenti jer su ih naučili da su uglavnom poprilično
nezainteresirani za neke teže mentalne zadatke. I još nešto, nisam
ni ja savršena po pitanju pohađanja nastave, i prirodno je da
mi nekada dodje pa odem na dvosatnu kavu ili uopće ne dođem na
vježbe jer ostanem doma učiti, ali kada sam već tamo pokušavam
to što više iskoristiti i naučiti ono čega nema ili ima u knjigama.
jer ovako se svakako uči na lakši način. To savjetujem i vama.
Recimo moj primjer
s interne - dežurstva: ja sam se totalno nabrijala na dežurstvo
na internoj i odlučila ostati do dugo u noć (oba puta). Jedan
od starijih liječnika na drugom obratio mi se oko tri do četiri
puta i kasnije nije mogao vjerovati da sam toliko zainteresirana
(nije ni čudo kad je dosta studenata jedva čekalo dan dežurstva,
jer su tada opravdani seminari i može se biti doma ili na kavici
već oko jedan :). To je sa mnom izgledalo nekako ovako:
08:00 h: studenti svaki
u svoj box!
14:00 h: vi ste? aha, studentica, pa kolegice, vi slobodno odite
kad god želite
18:00 h: vi, jeste vi što jeli danas, ajde, odite papati, pa lijepo
domeka
21:00 h: ali vi kolegice znate da MOŽETE IĆI doma (da znam, zašto
je dovraga svima čudno što želim ostati tu do jutra i ne ići na
kave i ništa ne jesti i ne učiti danas ni dan dva nakon toga,
jer ću morati postepeno dolaziti k sebi nakon 14 sati na nogama
:)
Ostala sam
oba puta do 22:00 i već se liječnik iz mlađe službe bilo toliko
navikao na mene da mi se obraćao s kolegice, što vi čujete ne
plućima, ja više ni sam ne znam, što vi mislite što bi mogao biti
uzrok ovog izljeva lijevo, kolegice, odite do pacijenta u hodnik
i objasnite mu što ćemo mu točno raditi - i bilo je SAVRŠENO.
U ta dva dana naučila sam više medicine nego u 4 tjedna na odjelu
na kojem su se na mene i ostale studente izderavali gotovo sve
od sestara do isfrustrirane odjelne liječnice na jednom odjelu.
To možda i možda i nije gori scenarij (jer barem vas netko primijeti)
od onog u kojem liječnik koji je zadužen za grupu svoje studente
viđa samo na viziti u kojoj oni imaju ulogu potrošača zraka u
zagušljivoj bolničkoj sobi. Užas.
Nemojte misliti je sve loše, nađe se poneki tu i tamo dobar voditelj,
a ako ćemo iskreno opet sve ovisi o vama samima, dakle ukoliko
želite naučiti (a bolje vam je) možete lijepo sami uzeti anamnezu
i status, gledati nalaze, pratiti pacijente koji vam se čine zanimljivima
i doma razmišljati o tome i učiti uz bolnički krevet. Bedside
learning. To je što se tiče interne. Ostali predmeti s četvrte,
to su dva mala predmeta koje sam do sada odslušala (onko i radio)
i čini mi se da je najbolji recept pratiti detaljno sve seminare
i predavanja tj. zapisivati, ponavljati doma i ŠTO PRIJE izaći
na ispit.
Za one koji
ovo čitaju a još su na nižim godinama, evo mojih savjeta što bi
trebalo dobro naučiti (pod dobro ne mislim dobiti 5, nego mislim
pristupiti učenju što razumnije i otvorenije, također molim ne
uzimati preozbiljno, ovo su kolegiji za koje sad vidim da su bili
važni ali naravno kad učiš recimo CNS on ti je najbitniji na svijetu
i sociologija isto tako :)
Anatomija:
jer daje samopouzdanje za dalje i izazov je (a lijepo je znati
s koje strane pipaš jetru a s koje slezenu danas sutra :)
Fizika: isplati
se jer vas koji ste upisali os 2002/03 na 4. godinici čeka još
jedan kolegij vezan uz fiziku (nisam sigurna kako će se zvati,
ali znam da će ga biti)
Kemija 1: da se dokažete unaprijed i lakše prođete
kemiju 2 (nešto tipa stara slava iz srednje + ista szvar kao i
s fizikom, negdje kasnihje na putu će vam se opet naći neka kemija
- no comment)
Hista: trebat će za patologiju (mikroskop: je
li to ona naprava za koju su rekli da povećava strukture - o da
i nagledat ćete se u njega, ovo je samo početak, zato se bolje
pomirite sa sudbinom, zapnite za preparate (mikroskop vas još
čeka na patologiji, neuri i gini). Kad prije ispita možete prepoznati
svaki preparat nakon 0.1 sek što ga stavite na mikroskop, u vama
se probudi čudan osjećaj pripadnosti Ekipi za očevid i tijekom
patologije barem jednom poželite biti cool patolog i dijagnosticirati
važne stvari).
Fiziologija: Guyton je super, u fiziologiji ima
puno logike, one brojeve ispišite na papire i obljepite sobu s
njima, a za ostalo samo pametno pokušati strpati u glavu (CRTATI
skice!!!!)
i loša je ideja pokušavati naučiti puno toga napamet, mislim nije
da se ne može tako položiti, ali rezidue se uglavnom osvećuju.
Patologija: nedvojbeno najvažnija podloga za
internu - ubiti se od učenja!
Patofiza: neki kažu da je suvišan predmet a ja
kažem da je zakon, zamislite sve one dijelove iz Guytona koje
ste preskakali na kraju poglavlja, e sad su vas dočekali i nisu
nimalo strašni kao što vam se činilo prošle godine. Dapače u kombinaciji
s dobro naučenom patologijom idete na internu superdobro potkovani.
Ono što bih
naglasila jest da postoji velika razlika između položiti i naučiti.
Isto tako postoji veliki nesrazmjer u dobivenoj ocjeni i znanju,
a po meni su tome krivi usmeni ispiti koje bi trebalo ukinuti
što prije. Naime, onaj tko zna riješiti naše pismene taj zna i
zaključivati (nitko ne želi glupog doktora koji jedva zaključuje
ono što je naučio), onaj tko na usmeni dolazi s jadnom dvojkom
i graničnim povezivanjem činjenica a zna izvesti predstavu na
usmenom i iz malo podataka sklopljenih u rečenicu a 50% veznika
i priloga - taj nedvojbeno ima dar glume (a nitko ne želi doktora
koji izvodi predstavu, nego praktičnog i logičnog stručnjaka koji
točno zna što kada i kako napraviti). To su opet moja razmišljanja
ne
morate se slagati, dapače možemo na forumu otvoriti raspravu.
Anchy